Legenda o janjetu i vanterenskom

Do danas smo samo slušali o vanterenskim sletanjima popraćenim pečenim janjićima i prasićima, a od danas i svjedoci da to zapravo i nije legenda. Sletite li pokraj bilo kojeg slavonskog sela budite uvjereni da nećete otići gladni i žedni.
Šesteročlana ekipa uvjerila se u to nakon što je hrabri splićo Frane sletio jantarom u prekrasno polje od desetak hektara tek zasađenog kukuruza pokraj sela Hrastovac koje broji svega pedesetak kuća. Sa izborom terena nije imao problema jer, kako kaže, svako je ovakvo polje ugodnije za sletanje od bilo koje travnate piste, a takvih je polja, fala bogu, u izobilju.
Već samim dolaskom na poprište, kolone ljudi pješice i na biciklima idu vidjeti to čudo koje se spustilo onkraj sela. Nakon rastavljanja i spremanja jantara u prikolicu, barikade na izlazu iz sela uz obavezan znak zaustavljanja na seoskom igralištu i priručno izrađenoj bajti, prepunoj janjetine, kotlovine, štrudli s orasima i makom te hektolitrima hladne pive.
Tu je kolega Šenjug iz Zagorskog aerokluba upoznao nekoliko prezimenjaka Šenjug te doznao da su istog porijekla, no za razliku od Zagorja, ovi "izbjegli" zagorci od danas imaju svoj aerodrom Veliki Hrastovac :-)
Nakon objedovanja krenusmo put livade no još jedna barikada - obavezan nogometni meč sa domaćinima, Rendžerima Hrastovca! Izgubivši od domaćina sa 7:6 srdačno se zahvalismo domaćinima i obećasmo navratiti opet nagodinu, polje je memorirano u navigacijskim uređajima pod "obavezno sletanje".
Sve u svemu, danas je zajedrilo 7 jedrilica, manje više uspješno jer nebo se raščistilo i prokuhalo kako treba tek oko 15 sati. Jedino prijatelj nam Franc iz Novog Mesta(bog mu dao sreće i zdravlja da navrati do nas, kako lanjske i ove, tako i svake naredne godine!), nije imao sreće jer je guma na pilatusu pokazala znakove zamora...
Puno više fotki ovog nezaboravnog dana pri kraju galerije Slanine 2009.