Odlazak zadnjeg pirata

Tročlana ekipa iz Zagreba došla je danas po zadnjeg pirata koji je spavao u hangaru te ga kopnenim putem vratila u matičnu bazu. Nažalost kopnenim jer je, kako kažu, plovidbenost istekla, a vrijeme nas je danas (slika), kao i proteklih dana služilo tako da bi ga Bakliža preletio iz Osijeka do Udbine :-)

Rezime 11 dana livade

Najvažniju činjenicu ovogodišnjeg kampa izrekao je Gabela tek pretposljednjeg dana:
- VAŽNO JE DA SMO SE NAPOKON OKUPILI!
Iako je od 11 dana kampa vrhunskih uvjeta za jedrenje bilo "tek" 4 (od toga 2 zadnja kada je većina već pošla u matične baze, a 1 onaj prvi kada je većina sudionika još bila na putu), a još 4 se jedrilo onako za dušu po slabijim termičkim uvjetima, nakon što protekne malo vremena svi će se vjerojatno složiti da je okup ovolikog broja hrvatskih jedriličara iz većine klubova te gostiju iz Slovenije puno važniji od broja natučenih kilometara na jednom XC kampu.
Neki su po prvi puta odjedrili van dometa matičnog aerodroma, jedreći bez vremenskih, prostornih i visinskih ograničenja, neki isprobali 4-metarske stupove, a neki po prvi puta u životu sletjeli van aerodroma u oranicu preletjevši prije toga električne vodove. Većina je po prvi puta na jednom mjestu vidjela na startu 10 jedrilica ispred sebe, čekajući u zadnjoj na redu za šlep. Dobar će ovo biti okidač za organiziranje sve više ovakvih kampova po Hrvatskoj, siguran sam u to, a najviše se nadam da će jedan od takvih biti i Korenica. A Slanina kup zasigurno i nagodinu u istome terminu.

Atomsko vrijeme za kraj kampa!

Kako to obično biva, nakon kiše uvijek dolazi sunce pa nas je za predzadnji dan kampa dragi Bogo nagradio atomskim vremenom. Nažalost, većina je ekipe već na putu kući, ostaše samo domaćini i kolega Franc koji je trenutno negdje na nebu i uživa pod gljivama.
Kako bi dovršio priču od početka kampa (subota 25.4.2009. i prelet Zagreb-Osijek), Bakliža je u svom piratu odlučio iskoristiti dan te se kući vratiti isto kao što je i došao samo u obrnutom smjeru. Zadnje javljanje od prije sat vremena bijaše prema Našicama na 1400 metara, a baze su još daleko gore. Sretno mu bilo, a o ishodu ćemo pisati večeras!

IZVANREDNE VIJESTI:
Bakliža se javlja telefonom, sigurno se prizemljio vanterenski pored jedne farme između Čađavice i Suhe Mlake, stotinjak kilometara zapadno od Čepina. Bez obzira na ishod, još jednom mu čestitamo uz želje da nam nagodinu iz Zagreba dođe na isti način kao i 25.4.!
ŽIVIO!

ZADNJE JAVLJANJE (20:30h):
Bakliža je sretno pospremio jedrilicu i čeka ženu da ga pokupi autom. Sutra će prikolicom po pticu.
Franc je zajedrio pod bazama na 2200. Nad ovim područjem nije bilo nekih većih Cb-a, samo lokalni pljuskovi kakve i volimo za jedrenja, no i ti su se brzo rasplinuli pa su do navečer na obzorju ostali samo najljepši primjerci kumulusa. Odvozio je kojih 150km no zahvaljujući pehu sa bluetooth gps-om i pda uređajem, let nije do kraja snimljen, samo prvih pola sata.
Prognoza za sutra, zadnji dan Slanina kupa 2009, također je povoljna pa će domaćini pokušati nadoknaditi one tmurne dane iz sredine prošlog tjedna...

Legenda o janjetu i vanterenskom

Do danas smo samo slušali o vanterenskim sletanjima popraćenim pečenim janjićima i prasićima, a od danas i svjedoci da to zapravo i nije legenda. Sletite li pokraj bilo kojeg slavonskog sela budite uvjereni da nećete otići gladni i žedni.
Šesteročlana ekipa uvjerila se u to nakon što je hrabri splićo Frane sletio jantarom u prekrasno polje od desetak hektara tek zasađenog kukuruza pokraj sela Hrastovac koje broji svega pedesetak kuća. Sa izborom terena nije imao problema jer, kako kaže, svako je ovakvo polje ugodnije za sletanje od bilo koje travnate piste, a takvih je polja, fala bogu, u izobilju.
Već samim dolaskom na poprište, kolone ljudi pješice i na biciklima idu vidjeti to čudo koje se spustilo onkraj sela. Nakon rastavljanja i spremanja jantara u prikolicu, barikade na izlazu iz sela uz obavezan znak zaustavljanja na seoskom igralištu i priručno izrađenoj bajti, prepunoj janjetine, kotlovine, štrudli s orasima i makom te hektolitrima hladne pive.
Tu je kolega Šenjug iz Zagorskog aerokluba upoznao nekoliko prezimenjaka Šenjug te doznao da su istog porijekla, no za razliku od Zagorja, ovi "izbjegli" zagorci od danas imaju svoj aerodrom Veliki Hrastovac :-)
Nakon objedovanja krenusmo put livade no još jedna barikada - obavezan nogometni meč sa domaćinima, Rendžerima Hrastovca! Izgubivši od domaćina sa 7:6 srdačno se zahvalismo domaćinima i obećasmo navratiti opet nagodinu, polje je memorirano u navigacijskim uređajima pod "obavezno sletanje".
Sve u svemu, danas je zajedrilo 7 jedrilica, manje više uspješno jer nebo se raščistilo i prokuhalo kako treba tek oko 15 sati. Jedino prijatelj nam Franc iz Novog Mesta(bog mu dao sreće i zdravlja da navrati do nas, kako lanjske i ove, tako i svake naredne godine!), nije imao sreće jer je guma na pilatusu pokazala znakove zamora...
Puno više fotki ovog nezaboravnog dana pri kraju galerije Slanine 2009.

Opet za stolom

Zahvaljujući čudnovato lošem vremenu, letači su još jedan dan proveli za stolom punim slanine, slovenske kobasice, kutjevačkim vinima i ostalim mirođijama.
Uvijek puni nade, stalno se kuju neki novi planovi, vode rasprave o Bakližinim preletima, jedrenjima u Andama, potezanjima jedrilica autom i još štošta. Nadamo se da će sve to uskoro isprobati i u praksi.

Prvomajsko janje za zagorskog asa

U duhu praznika, danas je izgleda jelo bilo ispred letenja, pa su se posade tek nakon uživanja u janjetini uputile prema startu. Nažalost, malo prekasno jer već oko 15 sati počeli su naokolo nicati prvi Cb-i, a jedan takav u blizini omeo je sve osim prva dva starta.

Prvi je tako zajedrio Franić iz Splita i u jantaru se uputio u sunčanije predjele, a vratio se nakon sat-dva, kada se nebo već posvuda zatvorilo. Šenjug nije bio njegove sreće pa je ubrzo sletio, a ostali su se pod nadolazećom crnom zavjesom sa ostatkom jedrilica uputili prema hangaru šlepani kombijem.